Povijest župe Žalosne Gospe - Čardak - Filijala Kornica

Čardak se nalazi u bosanskoj Posavini u blizini magistralne ceste i željezničke pruge Doboj – Modriča – Bosanski Šamac, a udaljen je oko 12 km od Modriče, 18 km od Bosanskog Šamca i 8 km od Gradačca. U izviješću iz 1675. godine, biskup fra Nikola Olovčić-Ogramić navodi da je župa Kornica u studenome 1674. imala 1418 katolika. Prema popisu biskupa fra Augustina Moletića iz 1813. godine u kapelaniji Garevo Kraj Tramošnice između ostalih mjesta navode se i Čardak i Kornica, s ukupno 89 katoličkih kuća i 576 katolika, zatim Kladari s 41 katoličkom kućom i 326 katolika te Živkovo Polje sa 16 katoličkih kuća i 86 katolika. U Šematizmu Bosne Srebrene za 1856. godinu u župi Garevo spominju se naselja Čardak, Kladari Donji, Kornica i Živkovo Polje koja danas pripadaju župi Čardak.

Prema podacima iz 1855. godine Čardak je imao 43 katoličke obitelji s 252 katolika. Prema Šematizmu za 1864. godinu, mjesto Čardak imalo je 43 katoličke obitelji s 270 katolika. Prema Šematizmu za 1961. godinu, a s obzirom na podatke iz 1959. godine, mjesta Čardak i Kornica pripadali su župi Gradačac, a Donji Kladari pripadali su župi Modriča. Prema tadašnjim podacima Čardak je imao 975 katolika, Donji Kladari imali su 882 katolika. Kornica je imala 756 katolika i Živkovo Polje imalo je 274 katolika.

Družbu služavki malog Isusa utemeljio je vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler 1890. godine. Godine 1900. nadbiskup Stadler doznao je da Ernst Wagner iz Samobora prodaje svoju pustaru. Imanje je bilo veliko, površine oko 1000 jutara. Imanje se od tada više nije zvalo pustara nego Polje svete Filomene. Nadbiskup je kupio Adu, takozvani Babića Čardak, prozvao ga Doloroza i poklonio ga sestrama Služavkama Malog Isusa. Zaželio je da se sestre presele sa Filomene na Dolorozu na sam blagdan Žalosne Majke, 15 rujna 1908. S gradnjom novog samostana, samostanske crkve i osnovne škole počelo se 1915.

Samostanska crkva blagoslovljena je 31. lipnja 1921. Nakon teških ratnih nedaća, u svim katoličkim vjerskim zajednicama u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji pa tako i u Bosni i Hercegovini težak udarac zadao je Zakon o agrarnoj reformi i eksproprijaciji iz 1946. godine. Nadbiskup Alaupović je 7. lipnja 1963. osnovao župu u Čardaku.

Godine 1971. sestre su dobile nazad svoju Dolorozu. Godine 1984. uz samostan Doloroza sagrađen je Dom Sv. Josip s 12 soba za napuštene i iznemogle starce, koje su sestre njegovale i dohranjivale. Godine 1963. utemeljena je župa Čardak odvajanjem naselja Čardak i Kornica od župe Gradačac te naselja Donji Kladari i Živkovo Polje od župe Modriča.

Godine 1991. Čardak, Donji Kladari i Živkovo Polje u sastavu Skugrića Gornjeg pripali su općini Modriča, a Kornica je pripadala općini Bosanski Šamac. Dana 25. lipnja 1992. župu Čardak okupirala je srpska vojska. Nakon okupacije Srpski ekstremisti protjerali su sve Hrvate katolike. Do temelja su srušili samostansku i župnu crkvu, samostan i starački dom. Župnu kuću teško su oštetili, a svu dokumentaciju su zapalili. Sve časne sestre su bile protjerane. Krajem 2000. godine na teritoriji župe bila su svega 24 Hrvata katolika. Župom upravlja dijecezenski (biskupijski) svećenik, a župi Žalosne Gospe u Čardaku danas pripadaju sljedeća naselja: Čardak, Donji Kladari, Kornica (filijalna crkva) i Živkovo Polje.

 

 

Crkva Žalosne Gospe župe Čardak

 

Zemljište za gradnju crkve u Kornici

 

Godine 1983. kupljeno je zemljište od Mate (Križića) Antunovića za gradnju korničke crkve. Lijepa i moderna crkva napravljena je 1984. godine. Za cijelu izgradnju treba zahvaliti pokojnom velečasnom Vladi Jurjeviću koji je bio uporan da se crkva izgradi. On je podrijetlom Dalmatinac, rođen je 1919. godine. Umro je u Dubrovniku 1992. godine i sahranjen u svom rodnom selu.

Glavni izvođač radova na crkvi bio je majstor Stjepan Dragičević iz Hasića, a toranj na crkvi izveli su naši majstori iz Kornice i to su Ivo Šušak - Ivčić i Mato Antunović - Crljo. Limarske radove i veliki dio križa na tornju napravio je i postavio naš majstor limar Ivo Pušeljić, sin Mate. Kompletna gradnja crkve imala je veliku potporu sela u novčanom i radnom smislu u kojem su se Korničani iskazali sa svojim mnogobrojnim radnim akcijama u kojima je odziv bio jako velik.

 

Nova crkva u Kornici Sv.Josipa Radnika

 

Godine 1992. u ratnom vihoru što su ga učinile srpske paravojne formacije, devastirana i minirana je kornička crkva. Prvo okupljanje Korničana kod crkve dogodilo se 07.05. 2000. godine i to u čast Blagoslova polja, tada je rečena i prva misa ispred srušene crkve. Od te godine počela je polako obnova crkve, da bi 02.05.2004.godine Kornicu pohodio kardinal vrhbosanski Vinko Puljić. Tada je kardinal održao misu u čast posvete tornja i crkvenog zvona kojem je kum bio Zdenko Majstorović. Moramo napomenuti da je na tu svetu misu Mirko Džinić, zvani Džino, ispunio svoj zavjet tako da je iz Švicarske do Kornice došao biciklom putujući sedam dana.

 

Od tada pa nadalje obavljali su se mnogi radovi na crkvi.Konplet stolarija na crkvi doniro i ugradijo je Nikica Lušo (Antin). U devetom mjesecu 2011. godine napravljena je vanjska fasada crkve, i to od sredstava što su prikupljena na korničkoj fešti 06.08.2011. godine, a ostatak novca koji je nedostajao donirali su Petar Lušo (Ćučo), Zvonko Mamuzić (Karlov), Mato Majstorović (Maćuš), Marko Šušak (Rita), Boris Babić (zet Ante Lušo). Od prvog dana 2004. godine kad je podignuto zvono, njegov lijepi zvuk čuje se nadaleko.

 

Listopad 2011. godine: obnovljena kornička crkva Sv. Josipa Radnika

 

Župnici župe Čardak

JOZO PERIĆ (1963.-1975.)

Rodio se 19. ožujka 1923. god. u Brezi, župa Breza. Djetinjstvo je proveo u domu časnih sestara Služavki Maloga Isusa jer je ostao bez roditelje.  Osnovnu školu je polazio u Brezi, srednju u Travniku, teologiju je počeo studirati u Sarajevu, a završio u Đakovu, gdje je 14. srpnja 1046. zaređen za svećenika. Kao mlad svećenik preuzima službu kapelana u Derventi, gdje ostaje svega tri mjeseca. Pred Božić 1947. god. imenovan je župnikom u Bosanskom Brodu, a već u travnju sljedeće godine preuzima župu Gradačac (travanj-studeni 1948. god.). U Gradačcu ne ostaje dugo jer ga komunističke vlasti ondašnje države osudiše na sedam godina zatvora. Kao politički zatvorenik bio je u zatvoru od 23.11.1948. do 23.11.1955. Početkom 1956. odlazi za župnika u Uzdol, gdje ostaje nepune tri godine. U studenom 1959. imenovan je župnikom u Brusnici, a u rujnu 1963. prelazi u Čardak kao prvi župnik novoutemeljene župe. U Čardaku je dočekao umirovljenje u siječnju 1975., ali to nije bio kraj njegova svećeničkog djelovanja. Najveći dio vremena nakon umirovljen ja provest će kao duhovnik časnih sestara. Jedno je vrijeme djelovao i na njemačkim župama, a kao umirovljenik živio je u Daruvaru. Umro je u 83. godini života 8. svibnja 2005. u Svećeničkom domu Sv. Josipa u Zagrebu. Pokopan je 10. svibnja na mjesnom groblju u Lovrečkoj Varoši kraj Vrbovca.

Svećenik Jozo je bio odlučan i principijelan čovjek. Kada su mu komunisti nudili prijevremeno pomilovanje, odbio je i odslužio kaznu u potpunosti, izašavši iz zatvora na isti dan kada je u njega i ušao, samo sedam godina kasnije. Kada je trebalo graditi crkvu na Uzdolu, danima je obilazio državne institucije po Sarajevu dok konačno nije došao i do samoga Đure Pucara koji je na kraju popustio i odobrio izgradnju. Sličan je slučaj bio i u Čardaku gdje je uspio isposlovati povrat samostana i crkve časnih sestara te osnutak župe. S mnogim poteškoćama se susretao i u Brusnici, ali nikada nije posustajao, nego štoviše, uvijek bi se nasmiješio i išao dalje. Slično je dočekao i sam kraj svoga života. Oni koji su bili s njim u posljednjim trenutcima života kažu da je nakon kratkog nesvjesnog stanja u koje je bio zaspao, probudivši se upitao: "Gdje je sestrica smrt, zašto ne dolazi?" Nije dugo čekao, smrt je došla i prenijela ga u zagrljaj Nebeskoga Oca kojemu je kroz tolike godine svoga svećeničkog života služio.

 

MIJO NIKOLIĆ (1975.-1980.)

Rođen je 27. travanja 1936. od roditelja Marijana i Ruže u Borovici, župa Borovica. Osnovnu školu pohađao je u Borovici, srednju u Đakovu, a teologiju u Đakovu, gdje je i zaređen za svećenika 29. lipnja 1963. Potom je bio kapelan katedralne župe u Sarajevu i skoro godinu dana  kapelan u Modriči. God. 1966. preuzima župu Beška u Đakovačkoj biskupiji. Godine 1968. imenovan je župnikom novoutemeljene župe Sv. Ilije u Turiću gdje je sagradio župnu kuću (1969.) i modernu crkvu.  God. 1975. premješten je za župnika u Čardak. God. 1980. odlazi za župnika u Prozor gdje gradi župnu kući i kuću sestara  Služavki Maloga Isusa. U kolovozu 1991. preuzeo je župu Novo Selo (kod Bos. Broda), koju je skupa sa župljanima  morao napustiti pred srpskim okupatorom  5. listopada 1992. Poslije toga vodio je svećeničku kuću vrhbosanske nadbiskupije u Zagrebu.  God. 1996. imenovan je župnikom župe Srca Marijina u Posavskoj Mahali. Dolaskom u župu počinje pripremu za izgradnju crkve kakva je bila prije miniranja. Temelje nove crkve blagoslovio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić 10. kolovoza 1997. U novoj nedovršenoj crkvi misa se počinje slaviti već 24. kolovoza 1998. Osim župne crkve; izgrađena je i završena nova župna kuća. U župi su izgrađeni i drugi manji sakralni objekti: kapelica u Posavskoj Mahali, kapelica u Žabarima, spomen-kapelica (u Nuića groblju) poginulim u Drugome svjetskom ratu te spomen-križ podignut na mjestu srušenog zvonika sv. Ante.

 

VLADO JURJEVIĆ (1981.-1991.)

Rođen 19. prosinca 1919. god., a bogoslovne nauke studirao je u Sarajevu, gdje je i zaređen za svećenika na blagdan sv. Petra i Pavla 1944. god. Potom je kraće vrijeme bio župnik u Pećniku. Sredinom travnja 1945. odlazi u vojsku odakle dospijeva na odsluženje kazne radi "neprijateljske djelatnosti". Jedina mu je krivnja bila ta što je služio Bogu i svome narodu. U zatvoru ostaje sve do 20. studenog 1955. Po dolasku iz zatvora imenovan je kapelanom u Novom Sarajevu, a potom kapelanom u župi Srca Isusova u istom gradu. Sljedeća postaja njegova djelovanja bila je župa Pećine na Vlašiću, gdje je ostao pet godina. Potom je imenovan 1961. god. župnikom u Prozor gdje je više godina obnašao dužnost dekana Ramskog dekanata. Godine 1980. dolazi za župnika u Čardak gdje je 24. srpnja 1991. i umirovljen. No i dalje je želio ostati u svećeničkoj kući pa odlazi župniku u Jelahu župniku Ivanu Bošnjaku. Ovaj se brinuo za starijeg brata u misništvu sve dok ratne nedaće nisu prisilile pokojnog Jurjevića da pođe u Dubrovnik.

Župnika Jurjevića je resila ljudska i svećenička širina, ljubav prema braći svećenicima, briga za zajedništvo te odanost mjesnoj Crkvi. Bio je član građevinskog odbora Vrhbosanske nadbiskupije u vrijeme nadbiskupa Čekade kome je bila povjerena obnova sarajevske bogoslovije.

 

ANTO STJEPIĆ (1991.-2000.)

Rođen je 25. listopada 1949. od roditelja Stjepana i Kaje r. Marković u Morančanima. Osnovnu školu pohađa u Husinu, srednju u Zagrebu, a teologiju u Sarajevu, gdje je i zaređen za svećenika 29. lipnja 1974.  Po svršetku teoloških studija kratko je službovao u Živinicama i Derventi, a god. 1976. je imenovan kapelanom župniku Jakovu Kovačeviću u Novom Selu, a poslije njegove smrti (16.01.1991.)obnašao je neko vrijeme službu upravitelja župe.  U kolovozu 1991. preuzeo je župu Čardak, ali je već u svibnju 1992. bio primoran sa župljanima Čardaka pred srpskim agresorom potražiti utočište preko Save. Nekoliko je godina  radio  u Vikarijatu Vrhbosanske nadbiskupije u Zagrebu (1993.-1996.). U svibnju 1996. preuzeo je župu Gradačac gdje ostaje do kolovoza 2000. Za to je vrijeme dovršio gradnju župne kuće i popravio oštećenu župnu crkvu. U kolovozu 2000. imenovan je župnikom u Novom Selu (kod Bos. Broda), gdje je u nepunih pet godina sagradio župnu crkvu i župnu kuću. U ožujku 2009. postao je župnik u župi Sv. Ane u Par Selu kod Živnica.

 

ŽELJKO VLAJIĆ (2000.-2004.)

Rođen je 13. veljače 1973. od roditelja Ivana i Marice r. Marković u Derventi, župa Derventa. Osnovnu školu pohađao je u Derventi, srednju u Zadru, a teologiju u Sarajevu, gdje je 29. lipnja 1998. zaređen za svećenika. U srpnja  je poslan za župnog vikarom u župi Sv. Antuna Padovanskog u Žepču, a poslije dvije godine premješten je za župnog vikara u Sarajevo, Sv. Luka Evanđelist. U kolovozu 2004. preuzeo je porušenu i prognanu župu Gospe Žalosne u Čardaku. Župna je kuća zapaljena, a crkva uništena to temelja. Župnik je našao smještaj kod Šime Paradžika, jednoga od devet povratnika. Nakon što je opravio garažu u župnom dvora gdje je jedno vrijeme stanovao, dao se na obnovu župne kuće u koju se uselio u ožujku 2001. Te iste godine izdao je grafički lijepo opremljenu knjižicu „Crtice iz povijesti samostana Doloroza i župe Čardak kraj Modriče“ za koju je priloge napisao prof. Franjo Marić. U to vrijeme župnik je započeo s radovima na podizanju nove crkve, na isto mjestu gdje je bila stara iz god. 1928., a koju su srušili srpski ekstremisti 1992. god. Kardinal Puljić je blagoslovio temelje nove crkve 3. srpnja 2003. god. U ljeto 2004. župnik Vlajić je premješten u Haljiniće (kod Kaknja). Danas je župnik u Bežlji.

 

MIROSLAV ĆAVAR (2004.-2007.)

Rođen je 30. rujna 1977. godine od roditelja Ilije i Luce rođ. Zeko u mjestu Seoci, župa Bistrica kraj Uskoplja. Osnovnu školu pohađa u Uskoplju, srednju u Zadru, a teologiju Sarajevu, gdje je i zaređen za svećenika 29. lipnja 2003. Bio je kapelan u župi Pr. Trojstva u Novom Sarajevu, a u kolovozu 2004. dolazi u Čardak za župnika i ostaje do lipnja 2007. kada je imenovan direktorom „Katoličkog tjednika“ u Sarajevu. Po dolasku u župu Čardak nastavio je započetu gradnju župne crkve.

 

BORIS SALAPIĆ (2007.-2012.)  

 

Rođen je 1979. god. u Sarajevu od roditelja Antona i Veronike rođ. Malinjak.  Za svećenika je zaređen u sarajevskoj provostolnici na svetkovinu apostolskih prvaka Sv. Petra i Pavla 2004. god. U ljeto iste godine preuzeo je službu vicekancelara u Nadbiskupskom ordinarijatu i upravitelja župe Sv. Dominika u Goraždu. Krajem srpnja 2005. imenovan je župnim vikarom u župi Sv. Antuna Padovanskoga u Žepču.

Župnikom župe Žalosne Gospe u Čardaku postao je u lipnju 2007. god. U kolovozu 2012. godine premješten je za prefekta u dječačko sjemenište u Travniku.

Po dolasku u Čardak župnik Salapić je započeo svake godine organizirati Župno sijelo na kome se okupi lijepi broj prognanih župljana. U nedjelju, 3. kolovoza 2008. kardinal Vinko Puljić je u nazočnosti velikoga broja vjernika blagoslovio četiri nova zvona za čardačku župnu crkvu Gospe Žalosne.

 

PAVO KOPIĆ (2012. -   )

Rođen je 1. siječnja 1969. godine u Oštroj Luci. Osnovnu školu pohađao je u Oštroj Luci, srednju u Dubrovniku, a teologiju u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 8. srpnja 1999. godine.

Kao kapelan služio je u župi Srca Isusova u Sarajevu, dvije godine. Poslije toga odlazi za župnika u župu Gorica (distrikt Brčko) gdje ostaje godinu dana. Nakon toga dodjeljena mu je župa Deževice u kojoj je bio pet godina. U rujnu 2007. godine dobio je dekret za župu Sv. Roka u Prudu. U kolovozu 2012. godine preuzeo je župu Žalosne Gospe u Čardaku.